Divan.hr

Infopult

kreso-golubic_1-e1475498468294

Leon GSK: Zagrebački graffiter s više od dva desetljeća grafiterskog staža otvorio svoju prvu izložbu Stencil Arta

Piše: Matina Tenžera

Ugodno sam se iznenadila kad sam u četvrtak kročila u Berislavićevu ulicu te na pločniku ispred knjižare Rockmark ugledala brojne posjetitelje. Brojne posjetitelje za nekoliko probranih stencil djela. Amy Winehouse, cover dvostrukog Clashovog albuma London Calling, Kurt Cobain i još pokoju sliku. Nadala sam se vidjeti veću količinu Leonovih uradaka, međutim umjetnik je, paradoksalno, prije izložbe rasprodao dobar dio postava. To ne čudi s obzirom na samu izvedbu te činjenicu da Stencil Art u Hrvatskoj nije iznimno rasprostranjena umjetnička forma.

Stencil Art umjetnost je stvaranja slike prema zadanoj matrici, ali i putem izrezivanja djelića fotografije prema umjetnikovom nahođenju. Završna djela izgledaju pomalo nestvarno, ali u svakom slučaju – impresivno.

Krešimir Golubić, umjetničkog imena Leon GSK 6. listopada vratio se na scenu predstavivši radove izrađene u Stencil Artu, a izložene u knjižari Rockmark u Berislavićevoj 13. Izložba će biti otvorena do 13. listopada do 20 sati. Već tijekom osamdesetih nakon što se kao dječak upoznao s graffitima kroz američke filmove, nije mogao oka skloniti s ocrtanih vagona podzemnih željeznica. Na koncu je slijedilo putovanje u Pariz gdje je prvi put uživo spoznao njihovu posebnost. Do danas je Leon ostao jedan od promotora street arta kao umjetnosti, a ne vandalizma.

Za početak mi objasni svoje umjetničko ime?

Svaki od nas graffiti writera – graffiti crtača ima neko ime, nadimak, naziv koji su mu drugi dali ili si je sam osmislio. Ja sam ime izabrao po svom djedu!

Kako si ‘naučio’ Stencil Art?

Po sistemu pokušaj – pogreška. I dalje je preda mnom hrpa toga što moram savladati, od tehnika do ideja. No volje, želje i ideja kod mene zaista ne nedostaje!

Zašto bi netko uložio toliko truda Stencil Art ako radovi izgledaju slično produktu Photoshopa?

To je vrlo jednostavno objasniti… zato što to volim već gotovo 25 godina. Dan danas me trnci prolaze kada vidim po knjigama graffite koje sam po prvi puta uočio 1985. u Parizu ili 1991. u Berlinu.. isto tako stencili. Oni možda jesu slični, ali ih se trudim izmijeniti tako da ako netko poželi u Photoshopu nacrtati moju sliku – morat će se pomučiti.

Graffiti_stencil art_Leon GSK

Što prevladava – graffiti kao izraz bunta kroz vandalizam ili graffiti kao stvaranje umjetnosti kroz pozitivnu percepciju street arta?

Apsolutno stvaranje umjetnosti! Nema dvojbe.

Kako gledaš na uništavanje graffita nedugo nakon što ih umjetnici naprave? Konkretno mislim na primjer zida u Branimirovoj ulici koja je skupila velik broj sjajnih grafitera koji su napravili zaista vrhunske stvari – da bi vrlo skoro nekolicina tih grafita (a s vremenom sve više) bila prešarana i uništena?

Već drugi ili treći dan nakon crtanja su neke od radova “načeli” najobičniji prolaznici, dakle netko tko nema veze s graffitima, umjetnošću ili street artom. Pa isto tako i nakon nekog vremena su se preko radova pojavile kojekakve zašarotine koje ne pripadaju ovoj ili onoj umjetničkoj sceni… to je jednostavno vandalizam! No, u slučaju takve “javne” galerije – na to se mora računati jer je na udaru svima i na sve načine. Iako je po meni veći problem da već neko vrijeme nije bilo organizirano još koje kolektivno crtanje.

U kolikoj se mjeri grafiterska scena promijenila od osamdesetih do danas – možeš li napraviti sažetak tog dugo-kratkog razdoblja?

Prva generacija nastajala je od sredine osamdesetih do 1987., odnosno godine održavanja Univerzijade kada su graffiti prefarbani upravo zbog te manifestacije – to je bio početak.

Devedesetih krećemo mi! To se vrlo brzo i neprekidno razvija, gradi, te se pojavljuju novi crtači po čitavoj zemlji,  puno se putuje i crta po inozemstvu. Iako moram naglasiti da je scena i danas vrlo živa – imamo Lunara koji je maksimalno popularizirao graffite u Hrvatskoj, Lonca koji crta murale po cijelom svijetu… zaista mogu reći da imamo dobru podlogu za buduće generacije, puno bolju nego kad smo mi počinjali.

Graffiti_Leon_GSK

Zašto ste od 2001. do 2010. imali stanku s časopisom ZGB KAOS?

Nije bilo stanke. Časopis je naprosto prestao izlaziti 2001., a 2010. smo napravili samo jedan jubilaran broj za 15 godina od prvog izdanja.

Pratiš i europsku graffiti scenu – možeš li istaknuti nekoliko osnovih značajki razlike između hrvatskog i stranog tržišta odnosno mindseta?

Nema tu filozofije… hrvatsko je tržište malo pa je samim time i manje mogućnosti za uspjeh, ali generalno za talente van Hrvatske uvijek ima prostora. Internet je mnogo toga promijenio i zato je danas puno lakše probiti se prema van nego “unutra”.

Budući da držiš predavanja po školama, kakav je stav mladih o graffiti umjetnosti, kako ju percipiraju?

Ma super su mi ta predavanja! Klinci istog trena prestanu divljati i počnu me ozbiljno i u savršenom miru slušati. Njima je to apsolutno interesantna i top tema. Možda mi zato i jest poseban gušt pričati djeci koja idu u 4., 5. i 6. razred o graffitima i u tom dijelu njihovog odrastanja pokušati utabati drugačiji, umjetničkiji put – dakle ne prema vandalizmu, nego pozitivnijem pristupu prema grafiterstvu. Djeca su ipak tu najvažnija jer na njima svijet ostaje.

S obzirom da te mediji vole hvaliti kao grafitera koji je na sceni gotovo 25 godina, koje bi svoje djelo istaknuo kao kapitalno? Dakle nešto što te promijenilo osobno, tvoj stil ili pak unio neke društvene promjene?

Hm, teško pitanje… puno je toga bilo. Rad je uvijek potreban, dok promjena dolazi sama po sebi. Ne znam, možda me ipak djeca najviše mijenjaju jer je podizati njihov moral svojevrsna umjetnost.

Što za tebe znači biti dobar graffiti artist?

On bi prije svega morao biti posvećen onome čime se bavi. Da ima konstantu u svojem radu, da je inovativan i otvoren za nove momente, ali i normalan.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *