Divan.hr

Infopult

Zagreb Burger Festival zadovoljio je burgeroljupce

Bermudski trokut pizza-ćevapi-pekara odlazi u povijest

Ako ste u drugoj polovici rujna prošetali centrom grada Zagreba, sigurno vam nije promaknuo barem neki od tri gastronomska festivala koja su održana na Europskom trgu, Zrinjevcu te Trgu J.J. Strossmayera

Piše: Matina Tenžera

„Više to nije samo staviti meso u kruh, nego su tu razni umaci i dodaci, pecivo od posebnog kvasca te naravno ljubav prema burgerima. Uostalom, ne znam tko ne voli burgere!“, rekao je Nikola Lekić, organizator prvog hrvatskog gastronomskog festivala koji ‘slavi’ ovu popularnu deliciju – Zagreb Burger Festivala. Svi ljubitelji burgera, ali i gurmani koji cijene umjetnost njihova spravljanja, mogli su tijekom 11 dana uživati u obrocima ukupno osam izlagača. „Htjeli smo pokazati da spravljanje burgera nije baš tako jednostavno, ali i obogatiti društvenu ponudu grada Zagreba“, dodao je Lekić. Da su u tome uspjeli pokazuje i podatak da su posjetitelji tijekom trajanja festivala dnevno pojeli između 3000 do 4000 burgera.

Ipak, je li kvantiteta garancija uspjeha? Usprkos nevjerojatnom odazivu koji je donekle šokirao i same organizatore, dolazilo je i do svojevrsnih nepredviđenih situacija. „Smatram da su ljudi koji spremaju hranu na takvim događajima malo krivo shvatili njihovu svrhu, i da bi, umjesto da se žele brzinski obogatiti tijekom tih desetak dana trajanja, trebali raditi manje porcije po povoljnim cijenama. Ovako dobivamo skupe proizvode koji su uglavnom slabije kvalitete nego kad ih rade u svom prostoru. Čekanje sat vremena na hamburger koji je skuplji nego u baru u kojem je stvoren, na ploči umjesto sa žara, premalo stolica i općenito – kaos“, izrazio je svoje negodovanje gastronomski kritičar Domagoj Jakopović Ribafish. „Bili smo pomalo iznenađeni, ali i sami burgeraji! Pokušavali su pritom biti maksimalno brzi i uslužni, pripremali su puno više burgera nego u restoranima. Naprosto nismo vjerovali da će odaziv biti toliko velik“, rekao je Lekić. „Nismo htjeli prostor prenatrpati sa stolicama i stolovima jer je smisao bila opuštenost, a ne da je sve kao na traci“, dodao je organizator, naglasivši da su već detektirali potrebne promjene i poboljšanja za iduću godinu. Osim toga razmatraju i promjenu lokacije. „Čini mi se da su ljudi malo pogrešno shvatili pojam street festivala, jer ne ciljamo na to da se za malo kuna ljudi prejedu, nego da u posebnom ambijentu na jednom mjestu probaju brojna jela za koja bi inače morali otići u nekoliko restorana koji pak neke od tih specijaliteta niti ne nude u redovnoj ponudi nego su dostupni samo u ovoj street varijanti“, nadovezala se direktorica Food Film Festivala Suzy Josipović Redžepagić.

Usprkos klasičnim manjkavostima ovakvih ‘masovki’ na otvorenom, Zagreb Burger Festival je među posjetiteljima ostavio prilično dobar prvi dojam. „Bila je to odlična prilika na jednom mjestu isprobati burgere o kojima bruji cijeli grad. Činjenica da je festival trajao 11 dana je super jer je bilo dovoljno vremena posjetiti sve štandove, ali i vratiti se više puta ako ti se nešto posebno svidjelo“, podijelila je svoje iskustvo posjetiteljica Katja.

Umjesto u restoranu, večera se – na travi

Ako ste samo prešli ulicu, već ste mogli uživati i na drugom gastronomskom festivalu Food Film Festival sponsored by Coca-Cola. Nakon prošlogodišnjeg uspješnog proboja na zagrebačku gastronomsku scenu, festival se vratio i ove godine. „Treba naglasiti da Hrvati nemaju naviku i običaj izlaska u restorane. Ne samo zbog financija, nego i tradicije u zadnjih puno puno godina kada se u restorane išlo samo u svečanim prigodama ili na poslovne ručkove, pa im je ugodnije jesti u nepretencioznim prostorima, odnosno negdje na otvorenom“, rekla je Lada Radin iz udruge Taste of Croatia koja se bavi promocijom eno-gastro ponude. Srećom, Food Film Festival tome je doskočio oblikujući svoj identitet kroz simpatičan filmski program sastavljen od poznatih filmova koji se bave gastronomskom tematikom. Uz to su ponudili i ‘filmske menije’ s rasponom cijena od 30 do 290 kuna koji su se mogli uživati na travnatim površinama Zrinjevca, ali i mnogim klupicama te stolovima i stolicama u parku. No, da posjetiteljima ne postane prebrzo dosadno, svakodnevno su bile organizirane raznovrsne kulinarske radionice. Iako Hrvati generalno gledajući nemaju naviku redovitih odlazaka u restorane, Radin je za popularnost gastronomskih festivala „okrivila“ i nedovoljnu šarolikost restorana i restorančića diljem grada. „Food festivali popunjavaju rupu u ponudi nastalu činjenicom da Hrvati gastronomski evoluiraju, a da još uvijek nema dovoljno mjesta koja nude ‘malu hranu’. U isto vrijeme nemamo etničkih restorana koji su u velikim gradovima uvijek nekako najdostupniji cijenom, a zanimljivi ponudom jer su drugačiji, hrana je ukusna, zasitna i zajedno to čini zadovoljavajući paket“, objasnila je Radin.

14317542_1099929983409588_3693689675633887060_nFoto: Food Film Festival

Nekoliko koraka dalje od Zrinjevca, ako ste se uputili prema Europskom trgu, mogli ste kušati hranu iz niza ‘nesvakidašnjih’ restorana koji su nudili egzotičnu etničku kuhinju. Svijet na tanjuru, festival kojemu je ovo također druga godina održavanja, svaki je dan predodredio za predstavljanje druge kulture kroz brojne radionice, performanse i naravno – obroke.

Preklapanje festivala nije ugrozilo posjećenost

Viteški turnir, slikanje na vodi, radionica Capoeire, oslikavanje venecijanskih maski, arapska i kineska kaligrafija te oslikavanje kanom, modna revija ruskog odjevnog stila, radionica origamija i japansko streličarstvo – svaki od ovih sadržaja na dnevnoj je bazi bio ponuđen posjetiteljima ne bi li udahnuli dašak strane kulture. Kroz 11 dana bilo je predstavljeno 18 zemalja na 20 štandova, a sam festival bio je koncipiran kao putovanje svijetom koje je započelo, gdje drugdje nego u – Hrvatskoj. Iako su se i sami organizatori dobro zabavili tijekom svakog dana, srcu im je posebno priraslo predstavljanje južne i sjevernoameričke kulture. „Iako je svaki dan bio poseban, izdvojila bih Ameriku zato što su veseli, temperamentni i živopisni ljudi. Uz to su radili super stvari te uspješno dizali atmosferu“, veselo je istaknula organizatorica Tea Sergon.

S obzirom da su Svijet na tanjuru i Food Film Festival trajali u istom razdoblju, a da im se Zagreb Burger Festival pridružio na dva odnosno tri dana, bilo je pomalo neobično da su se sva tri događanja preklapala. To ipak nije ostavilo nikakvoga traga na posjećenosti, nego je možda upravo to donijelo stanovitu komplementarnost sadržaja privukavši tako i veći broj različitih posjetitelja pa su sve tri lokacije bile dupkom pune. „U Zagrebu se događanja na otvorenom nerijetko preklapaju. Osim toga, puno je turista koji žele biti u centru tako da jedni druge tjeramo da budemo bolji. A svi imaju posla, nitko nije otišao nezadovoljan niti od posjetitelja niti od poslodavaca. Na kraju krajeva, svaki festival ima svoju priču“, rekao je Lekić iz Zagreb Burger Festivala. Josipović Redžepagić je komentirala da bi možda bilo zgodnije tematski slične festivale organizirati u različito vrijeme ne bi li turistička ponuda zadržala kontinuitet i atraktivnost, ali i naglasila da posjećenost festivala zbog preklapanja nije patila. „Surađujem s dečkima koji rade Burger fest te se podupiremo u svim projektima koje radimo, pa su tako i oni bili dio našeg festivala s Rakijarnicom“, dodala je Josipović Redžepagić. Tea Sergon iz Svijeta na tanjuru priznala je da su se pribojavali kolizije među festivalima. „Naposljetku je ispalo sjajno jer su ljudi minglali od festivala do festivala! Naravno da više ljudi privučeš kad si sam, ali nismo osjetili posebnu razliku“, rekla je Sergon.

Jedan festival završio, novi se već planira

Šarolike kulture u sklopu Svijeta na tanjuruVažno je naglasiti da ni jedan od ovih festivala svoj šarm ne polaže samo u ponudu hrane. Dok je Zagreb Burger Festival osigurao zanimljiv glazbeni program koji su nakon tri godine pauze otvorila Bolesna braća, Food Film Festival oživio je zrinjevački paviljon jazz koncertima i kulinarskim radionicama. Svijet na tanjuru svakodnevno je imao drugačiji program i ponudu u duhu pojedine kulture uz veći broj izlagača od prošle godine.

Festivalske ekipe su već skupile sve kritike, obavile evaluaciju te naveliko krenule s planiranjem narednih izdanja, ali i promjena u programskom sadržaju. „Konačno smo se počeli odmicati od jeftine, loše konfekcijske hrane iz bermudskog trokuta pizza-ćevapi-pekara kao glavnih predstavnika jeftine hrane i počeli smo tražiti više“, rekla je Radin. Na to se nadovezao Ribafish sugeriravši više mjesta za sjedenje i naslanjanje hrane, veće platno i titlove, roštilje na ugljen, šarolikiju ponudu hrane, umjerenije cijene  te inovativnost. „Sve bi to podiglo festivale i zadovoljstvo publike na viši nivo, tako da držim fige da dogodine imamo barem još deset novih food beer and vine festivala – za svakog ponešto!“, poželio je Ribafish.                                   Foto: HluShoot