Divan.hr

Infopult

fred everything

Deep house majstor iz Montreala gostuje u Mastersu

 

Fred Everything je kanadsko-francuski DJ specijaliziran za deep house. Što sve umiksava u svojem setu, imat ćete prilike sami čuti u subotu 1. prosinca u Mastersu. U to ime otvaramo seriju elektroničkih razgovora u režiji Mastersovaca

Divanili: Mastersovci

Masters je dobro (a možda i predobro) poznat klub zagrebačkoj publici. Ovaj klubić smjestio se u Maksimirskoj 132, u nježnom okruženju livada i strahovitoj blizini okretišta tramvaja u Dubravi. Njegovi zidovi čuvaju brojne anegdote nastale nakon što je otkucala ponoć, ali ih ovdje nećemo otkrivati. Umjesto toga će Mastersovci otkrivati glazbene profile svima vama koji inače pobožno pohodite njihove programe. U seriji intervjua predstavljamo magove elektroničke glazbe od kojih nam je prvi Kanađanin Fred Everything.

Kako ti se danas sviđa deep house? Je li danas teško ne biti predvidiv u produkciji?

To je vrlo zeznuto pitanje. Što je deep house danas, a što je bio jučer? Sve je to vrlo subjektivno. Osobno ne preferiram jednu etiketu ili stil, iako sam snažno povezan uz taj žanr. Sretan sam što svakog tjedna nalazim mnogo glazbe koja mi se sviđa. Predvidivost također zna biti varljiva. Koliko god je nastojim izbjeći, toliko i upadam u nju. Vjerujem da glazba treba biti prirodni izražaj pa je lako naći se u starim navikama, ali trudim se uvijek napredovati kad je u pitanju moj zvučni potpis.

Koji izvođači su ti trenutačno zanimljivi?

Uvijek sam u potrazi za pravim vrijednostima. Zato ne čudi da su mi favoriti Jimpster ili Atjazz, ali privlače me i izvođači kao što su Soulphiction, Quarion, Ian Pooley, Crazy P…

Vrlo si aktivan u produkciji, kao i u nastupima. Što te više uzbuđuje?

Oboje mi je zanimljivo na različite načine. Zadovoljstvo je napraviti djelo koje će živjeti još godinama, no i sviranje muzike pred publikom je jedinstveno iskustvo.

Nastupaš već više od 20 godina. Vidiš li razliku između ondašnje i današnje publike?

Naravno. Publika je i danas većinom u dvadesetima, a ja više nisam. Moram reći da je mlađa publika danas zahvaljujući dostupnosti informacija bolje educirana nego što smo mi bili.

Uživaš li u nastupima danas jednako kao i prije 20 godina?

Ponekad čak i više. Vrlo sam sretan što još radim ovaj posao.

Razmišljaš li o trenutku kad ćeš okačiti slušalice o klin?

O tome još ne razmišljam.

Ima li nečeg što bi najradije zaboravio u svojoj karijeri?

Možda bih izbrisao štogod iz svoje diskografije. Međutim, zahvalan sam s druge strane što su mi i te stvari pomogle da postanem ono što jesam.

Na posljednjem albumu primjetan je balearični ugođaj za kojeg kažeš da je posljedica tvojih čestih posjeta Hrvatskoj i Mallorci. Što te posebno inspiriralo u Hrvatskoj?

Sviđa mi se što je zemlja još ostala relativno netaknuta i čista. S djevojkom sam proveo mnogo vremena na dalmatinskoj obali u posljednje tri godine. Uživamo u “pomalo” stilu života kakav je teško pronaći u Sjevernoj Americi.

Jesi li slušao ovdašnju muziku?

Osim Ilije Rudmana nisam mnogo. Zapravo ne poznajem hrvatsku glazbu. Ima li kakav opskurni hrvatski boogie iz 80-ih ili jazz iz 70-ih za koje bih trebao znati?

Putovao si dosta po Hrvatskoj. Što te se posebno dojmilo ovdje?

Već sam donekle odgovorio na ovo pitanje pa ću reći da se jako veselim svom prvom posjetu Zagrebu.

Oznake: