Odosmo i mi u bijeli svijet ali samo virtualno :-)
Potražite nas na novoj međunarodnoj adresi: www.divan.fyi
Sve što tražite od sada je brže, bolje i preglednije!
Pronađite svoje mjesto! Na DiVanu ima mjesta za sve ;-)

Divan.hr

Govori glasnije

Za Bobu Jelčića karakterističan je osobit način rada s glumcima, koji zajedničkim radom na razvijanju postavljenih tema, postaju i suautori njegovih predstava. Improvizacijama na zadani problem traži se posredna ili neposredna veza s izvođačima, a tako i s publikom koja u njima prepoznaje ljude iz svoje svakodnevice, sebi bliske i razumljive. To se ne događa bez emocija i humora koji su sastavni dio Jelčićeva kazališta, čiji rad odlikuju fokusiranost na detalje i dramaturški krupni planovi koji grade totale predstave, uvijek odražavajući neki trenutak pojedinca, a time i društva.

U ovom se projektu o povratku u budućnost, preciznije o tome što se događa kada jedna žena iz BiH dolazi u jednu zagrebačku obitelj tražeći pomoć, donoseći sa sobom miris rata. Taj njezin dolazak postaje katalizator za razvoj priče, odnosno, dodatno zakomplicira već komplicirane odnose. Cikličnost motiva dolazaka i odlazaka, tema stranaca i kontinuirane proizvodnje straha, odnose se na sukus življenja na ovim prostorima. Dramska se napetost crpi iz atmosfere postratno-predratnog stanja u kojem se kao društvo stalno nalazimo. Takav pristup (Ponašajmo se tako kao da će vječno biti mir, a u isto vrijeme kao da će sutra biti rat)  dovodi do žestoke egzistencijalne krize, a to onda biva rasadnikom za niz iskonstruiranih problema, za mržnju, nacionalizam, ksenofobiju i slično. Svaka takva ideologizacija u politici, nacionalnoj ili nekoj drugoj, zapravo je prikrivanje ekonomskih i socijalnih slabosti nekog društva, na isti način kao što je pozadina svih ratova na ovim prostorima vrlo prizemna i sirova pljačka i kao što je privatizacija državnih, narodnih dobara najveća od svih tih pljački.

Oznake: