Divan.hr

Kauboji ponovno jašu u Teatru EXIT

Osmero ljudi (mjesto radnje je neodređeno) našlo se zajedno s jednim ciljem: napraviti kaubojsku predstavu. Iako njihov “performans” traje tri sata, još uvijek se traži karta više.

Tih osam likova, osam karaktera pratimo od početka, to jest od audicije pa sve do konačnog proizvoda – premijere. Svi ti akteri (uglavnom gubitnici) tijekom rada na predstavi razvijaju svoje životne priče utječući neminovno jedni na druge; svi se polako hvataju za predstavu i shvaćaju je kao borbu sa samim sobom te ujedno gledaju na nju kao na priliku života. Ne u egzistencijalnom smislu, nego kao svoju životnu metaforu: pobijediti život, biti iznad svakodnevnog preživljavanja, tj. možda prvi puta u životu doći do kraja i to kao pobjednik. A pobjeda je sama predstava.

On je jahač ledenog pogleda u kojem se zrcali samoće i prerije horizont, a šešir mu miriše na znoj, krv i nešto viskija. Okorjelo srce ovog, samorazumljivo, ubojice bez razloga može zagrijati jedino zanosni glas pun meda i obećanja jedre barske pjevačice.

Ovo je početak jedne od tisuće sličnih vestern-priča našeg djetinjstva. Priča o gubitnicima u neuspjelim pokušajima da to više nisu. U jedno bezimeno mjestašce, nalik Ogulinu, ili Bednji ili Ladimirevcima, stiže redatelj koji odlučuje vratiti se svome djetinjem snu o kaubojima i postaviti mjuzikl s lokalnim naturščicima. Ova trupa sazdana je od ljudi koji, poput bova, plutaju u vremenu i prostoru, koji su, na putu od rođenja do odraslosti, svaku moguću šansu izgubili ili jednostavno – prespavali. To je pozicija iz koje kreće saga o njima i njihovom odskoku u snove, zajedno s vestern-mjuziklom u punom sjaju, poput ode žanru koji slavi herojstvo antiheroja, barut, suze, usnu harmoniku i poljupce na mjesečini. Mogućnost grubosti i nemogućnost nježnosti, okvir je melodrame. Korektnost politički nekorektnog humora, lavine naoko usputnih bizarnih bravuroza, šaka su u trbuh licemjernosti korektnog društvenog bontona, ovdje i sada.

Jašući na slatkim stereotipima žanra mjuzikla, ali naoružani exitovskom brutalnom izravnošću – stižu KAUBOJI koji ponovo dokazuju da granice postoje zato da bi ih se rušilo. Čemu sve to? Sjednite u dvoranu Teatra EXIT i pogledajte samo kako sunce zapada na Zapad. A usna harmonika poziva na samoću. I saznat ćete odgovor na to pitanje.

Redatelj: Saša Anočić

 

Oznake: , ,