Divan.hr

Infopult

15.10.2015., Zagreb - Nekadasnja kavana Medulic, na uglu Ilice i Medulceve ulice, koja se preuredjuje u DM trgovinu. 
Photo: Tomislav Miletic/PIXSELL

Kavana Medulić: svjedok jednog društva

Dok formalna društvenost otkriva samo probleme i nakane nekih interesnih skupina, neformalna je društvenost izraz potreba, vrijednosti i ukusa određenih društvenih krugova, prije svega građanskog sloja. Tako su ugostiteljski prostori, a prvenstveno se tu misli na gradske kavane, u prošlosti označavali eklatantni prostor slobode izražavanja, stvaranja kulturne živosti i jedini prostor političke slobode i političke neformalne društvenosti.

Još je August Šenoa davne 1880. godine primjetio kako se život u kavanama u Zagrebu razvio po modernom načinu, naročito po bečkom kalupu. Znakovito je tvrdio i A. G. Matoš i to da u Ilici i na donjogradskim trgovima ima kavana i hotela s komforom i poslugom najmodernijeg Beča i Berlina. Zagrebačke kavane su kroz povijest nadilazile okvire neformalne, spontane i slobodne društvenosti, a kroz njih su se ispreplitali različiti slojevi identiteta: urbanog, nacionalnog i europskog. Kavane su ujedno imale obrise prostora sloboda, poput političkog foruma ili književnog salona. U oba slučaja, gosti njima pripadaju, barem na simboličkoj razini.

No, društvenost takvih ugostiteljskih objekata u Zagrebu je nestala u pukotinama prošlosti, a sada se može reći da takvih prostora u Zagrebu gotovo da i nema. Slika grada bez njih otkriva novu realnost u kojoj je takozvana nova formalna društevnost organizirana po principu da što bolje zaštiti samo vlastite interese.

Iako se još 70-ih i 80-ih moglo uživati u živopisnim razgovorima i bogatim programima zagrebačkih kavana, danas je to gotovo rijetka pojava. Od danas, 31. svibnja 2016. još jedna zagrebačka kavana, u Ilici, kavana Medulić odlazi u sjećanje i postaje dio legendi o Zagrebu. Na njeno mjesto dolazi trgovina jednog lanca drogerija čime se dugo iščekivanje o mogućnosti povratka kavane zauvijek zatvorilo.  Zašto kavana? Kavana Medulić nalazi se na uglu Ilice 59 i Medulićeve ulice broj 2. Izgrađena je između 1912. i 1913. godine po projektu ureda slavnog zagrebačkog arhitekta Huga Ehrlicha koji je taj studio osnovao zajedno s Viktorom Kovačićem. Prvotno je kavana imala ime Pariz, no nešto kasnije dobiva ime Medulić, kao prikladniji naziv za to doba. Oduvijek je bila mjesto u kojem se «razvijao grad».

Kao predstavnici urbanog sloja, donjogradski HNS-ovci, izražavaju svoje žaljanje za još jednim nestankom pojma urbanog u današnjem Zagrebu čija trenutna vlast opetovano, ne samo da uništava sve podsjetnike na agramerski način života, nego i ne razvija grad po suvremenim standardima prema kojima svakako nasljeđe jednog grada ima svoju bezgraničnu vrijednost jer čini takav grad i živim i upečatljivim.

Opčinjenost čitavog jednog naraštaja kavanama ne može se samo objasniti ljubavlju prema boemskom životu ili neformalnoj društvenosti građanskoj sloja. Postoji jedna šira, kompleksnija dimenzija njihovih vrijednosti. Kako se to u prošlosti znalo reći, a to sad apostrofira HNS-u Donjeg grada – kavana nije samo vic.

«Zaboravim na moj incognito, krenem Donjim gradom i sjednem u najživlju kavanu. (Ko se ne krije, najbolje se krije)» – A.G. Matoš, 1905.