Divan.hr

Infopult

stari fijaker divotica

Stari Fijaker: Mjesto na koje ideš pojesti sarmu, čobanac i domaće štrukle sa sirom

Vrijeme je da upoznate jedan od najstarijih restorana u Zagrebu, koji postoji još od 19. stoljeća – Stari Fijaker!

Divanila: Emily Ema Sedlar

Sigurno redovito prolazite pokraj Mesničke ulice, ne znajući da se iza tih starih zidina krije nevjerojatna povijesna priča zagrebačkih običaja. Stari Fijaker je sačuvao gastronomske jelovnike tih davnih vremena, od kojih danas prepoznajemo domaći kruh, krpice sa zeljem, pogačice sa čvarcima, domaće kobasice, krvavice, kiseli kupus, sir i vrhnje i ostalo. Kroz povijest, Fijaker je poznat kao mjesto u kojem su se okupljali ne samo umjetnici, nego i putnici te prolaznici. Više o Fijakeru i koliko se on zaista promijenio u nekoliko desetljeća, otkrio nam je vlasnik Tomislav Juras.

stari fijaker dragi

  1. Je li Vaš restoran inspiriran povijesnom tradicijom zagrebačkog purgerizma?

Svakako. Naime, prošle godine smo uz pomoć Državnog arhiva grada Zagreba došli do podatka da se na adresi Mesnička 6 prvi restoran otvorio 1869. godine i od tada je neprekidno jedan od omiljenih mjesta kako stranim gostima tako i Purgerima. Samim time pokušavamo svih ovih godina očuvati tu „kemiju“ i atmosferu.

  1. U Fijakeru je poznato da se rade domaći specijaliteti. Tako na jelovniku imate ponuđene primjerice zagrebački sir s lukom i paprikom, te pogačicu od čvaraka. Koliko turisti traže domaće specijalitete?

Naš restoran je 2011. godine dobio certifikat Autohtone hrvatske kuhinje kao prvi u RH i od tada posebno naglašavamo u kojem smjeru želimo ići kao restoran. Iskreno stranci su oduševljeni apsolutno svim jelima koja im mi preporučimo, a posebno slavonskim čobancem, dalmatinskom pašticadom, sarmom, punjenom paprikom, srnećim paprikašem i tako dalje. Zanimljivo je napomenuti kako smo tijekom zadnjih nekoliko godina došli do zaključka kako je pametnije strancima nuditi zagorske štrukle kao toplo predjelo, a ne kao desert. Naime ukoliko pojedu štruklu za desert ostanu vidno razočarani jer nije slatka, nema čokolade i tako dalje. No međutim kada je probaju kao toplo predjelo jednostavno ostanu oduševljeni. Tako da svakako možemo biti zadovoljni i mi i „naši stranci“.

stari fijaker pasticada

  1. Pečete svoj kruh, a radite i domaće kobasice. Isplati li se to s obzirom na da je zahtjevan posao?

Jako dobro pitanje…iskreno i mislim da nije baš previše isplativo. Ne mislim ovdje samo na kobasice nego i na sva ostala jela. Danas apsolutno sve možete kupiti u velikim dućanima, samim time uštedjeti na broju zaposlenih jer vam nisu potrebni. Uštedite na struji, vodi, plinu i svemu što vam je potrebno za pripremu tih jela. Slijedom toga možete ponuditi i nižu cijenu toga jela u konačnici. Međutim kad je riječ o kvaliteti mesa, njegovoj obradi i pripremi, onda dolazi do ogromne razlike. Kad jednom probate hranu pripremljenu na taj način i kupovnu sa upitnom poviješću onda vam neće biti žao izdvojiti par kuna više.

  1. Jeste li ikada razmišljali o tome da promijenite tradicionalna zagrebačka jela u nešto modernije?

Apsolutno NE! Iako moramo naglasiti da se ne baziramo samo na zagrebačkim jelima nego na hrvatskoj tradicionalnoj kuhinji. Jako dugo smo radili na tome da postanemo prepoznatljivi baš po tome da nudimo „maminu i bakinu“ kuhinju i ne razmišljamo o fusion food konceptu.

stari fijaker ekipica

  1. Znajući da je vaša kuhinja izvrsna, i atmosfera restorana me izuzetno podsjeća na kleti zagrebačkih brežuljaka. Imate li u planu uvesti još nešto što bi podcrtalo tu autentičnost, poput glazbe ili više fotografija starog Zagreba?

Kako sam naveo na početku, na sadašnjoj adresi restoran je još od 1869. što znači da ćemo slijedeće godine imati povijest od 150 godina usluživanja hrane u ovom prostoru. Naravno da su se svih tih godina mijenjali vlasnici restorana kao i sam naziv restorana. Velika nam je želja odati na neki način zahvalnost svim prijašnjim kolegama i cijeli jedan zid restorana pretvoriti u „vremensku priču“. Dakle zid prepun povijesnih informacija iz kojih bi mogli vidjeti kako se zvao restoran i tko mu je bio vlasnik dok je vaš pradjed sjedio u njemu.

  1. Uočila sam i kočiju koja Vam stoji baš kod ulaza. Koja Vam je bila ideja kada ste je tamo podstavili?

Kočija/Fijaker je restauriran uz pomoć ljudi iz HNK Zagreb, i postavljen je kako bi privukao pažnju gostiju te omogućio slikanje na njemu – kako za djecu tako i za odrasle. Moram priznati da nije bilo lako naći mjesto za njega budući da je velikih dimenzija, ali uspjeli smo mu pronaći mirni kutak.

stari fijaker kola

  1. S obzirom na to da je sam restoran smješten u povijesnoj ulici i održava tradiciju prošlosti, bojite li se da će Vam današnji koncept razmišljanja o hrani i restoranima uništiti reputaciju?

U jednom trenutku prije nekih 8-9 godina smo razmišljali o uvođenju nekih novih jela i samog koncepta rada restorana, no to je bio zaista samo trenutak u kojem smo se odlučili za pravu stvar, a to je ostati dosljedan tradiciji. Osobno mislim da će druge kolege biti primorane razmišljati o našem konceptu, prvenstveno zbog zasićenosti ponude brze, jeftine i nekvalitetne hrane.

  1. Koji su Vaši svakidašnji izazovi u vođenju takvog restorana?

Zaista ne znam kako da vam ukratko odgovorim na ovo pitanje. Svaki posao nosi svoje izazove, radosti, padove, teške trenutke i borbe. Bilo bi idealno kad bi svatko volio ono što radi te sa osmijehom i bez grča u želucu odlazio na posao. Moram priznati da ja zaista volim svoj posao, a samim time dnevni izazovi postaju lakše podnošljivi.

  1. Imate li planove za budućnosti?

Plan je nastaviti raditi, usavršavati se i najvažnije – osluškivati goste!


Oznake: